U izdanju izdavačke kuće MONOS iz Gračanice prošle (2018.) godine iz štampe je izašla knjiga Povijest divizije “Handžar“: Sjećanja i zapisi prevodioca u divizijskom štabu, autora Zvonimira Bernwalda.

Kako je u predgovoru navedeno, ova knjiga je priča o 13. SS bosansko-hercegovačkoj brdskoj diviziji  “Handžar“, njemačkoj vojnoj formaciji iz Drugog svjetskog rata pretežno popunjenoj bošnjačko-muslimanskim pripadnicima – formaciji čija su pojava i ratni put zanimljiva, ali i u neku ruku kontroverzna tema. Proljeća 1943. godine, kada se bošnjački narod nalazio na ivici fizičkog opstanka, stješnjen četničkim genocidom s jedne i ustaškom represivnom politikom s druge strane, Nijemci su odlučili formirati jednu diviziju u okviru svojih Waffen-SS formacija, sastavljenu od Bošnjaka. Uz obećanje da će se boriti samo na području Bosne i Hercegovine i štititi bošnjačko-muslimanska naselja, mnogi su Bošnjaci vjerovali da je to slamka spasa. Ali Nijemci su imali druge planove…

Zvonimir Bernwald, rodom iz Slavonskog Broda, iz porodice njemačkog porijekla, služio je kao prevodilac u štabu divizije “Handžar“, od njenih samih početaka pa do ljeta 1944. godine, te je u prilici o mnogo čemu svjedočiti iz prve ruke. No, ova knjiga je ujedno i rezultat dugogodišnjih autorovih istraživanja, proučavanja arhivske građe i brojnih drugih izvora, kao i prikupljenih zapisa i sjećanja njegovih suboraca, zaokruženih u priču ojednoj neobičnoj formaciji o kojoj do danas nije donesen valjan historijski sud.

Mnogo je toga kontroverznog u priči o diviziji “Handžar“: od tamne sjene ozloglašene kratice SS, činjenice da se radilo o jedinici u ratu poraženih snaga, štaviše Hitlerovog Trećeg Reicha, teških optužbi iz vremena socijalističke Jugoslavije za surovost i zločine… No, radi se i o jedinici u čijim redovima je došlo do vjerovatno prve antifašistički motivirane pobune u njemačkoj vojsci u Drugome svjetskom ratu, događaja koji zaokuplja pažnju istraživača sve do današnjih dana.

Sve ove kontroverze, koje pogoduju oblikovanju historijskih mitova, još više su izražene u Bosni i Hercegovini, podijeljenoj zemlji i konfliktnom, fragmentiranom društvu. Izražene su i unutar samog bošnjačkog korpusa: država Bosna i Hercegovina, kao temeljni nacionalni cilj Bošnjaka, svoju modernu povijest zasniva na ZAVNOBIH-u i pobjedi antifašističkog partizanskog Narodnooslobodilačkog pokreta. To je činjenica koju bošnjačka intelekltualna, politička i uopće društvena elita jednoglasno uvažava, pa stoga će i mnogi, na primjer, radije isticati partizansku 16.muslimansku udarnu brigadu, kao svojevrsni pandan 13. SS diviziji (koju bi, s obzirom na savremeni politički kontekst – radije prepustili zaboravu).

Historijski gledano, međutim, niti jedna se od ove dvije jedinice ne može uzeti kao nekakva paradigma bošnjačkog učešća u Drugome svjetskom ratu. I jedna i druga su bile dio iste, izrazito složene ratne stvarnosti, u kojoj su Bošnjaci faktički vodili borbu za biološki opstanak. Promatrati tu stvarnost kroz prizmu samo jedne od više ratnih strana – pa makar i one pobjedničke, bilo bi krajnje pojednostavljeno.

“Jednom je neko zapisao kako historiju pišu pobjednici, ali nam tek pobijeđeni omogućavaju da prošlost doista razumijemo“ – ističe u jednom svom članku prof. dr. Husnija Kamberović, koji se bavio novijim pogledima na Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini. Ovaj citat je ujedno i najkraće objašnjenje zašto smo se izbog čega odlučili da objavimo ovu knjigu.

Želja samog autora je da će ova knjiga ponuditi čitatelju objektivan pogled na povijest i ratni put divizije “Handžar“, te da će biti od koristi budućim istraživačima, historičarima i piscima, kojiće o povijesti ove divizije pisati onako kako je ona uistinu bila. Knjiga koja je pred vama prilog je u traganju za tom istinom, iz ugla jednog od poslednjih živućih veterana divizije.

Komentiraj