Fahira Alić

HODONIMI BRČANSKOG PODRUČJA I OKOLINE

 Uvod

Ovaj rad ima za cilj metodološko lingvistički predstaviti hodonime Brčanskog kraja i okoline.

Pod hodonimima podrazumijevamo imena gradskih četvrti, ulica, trgova, prometnog tkiva u naselju. (Šimunović, 77).

Još od najstarijih vremena datiraju podaci o starim bosanskim gradovima. Kako navodi Hamdija Kreševljaković gradom se zvala utvrda sagrađena, uglavnom od drvenog materijala ponajčešće od hrastovine. Takve su utvrde zabilježene u Kupresu i Brčkom.

”Brčko je stara skela na Savi, a spominje se prvi put oko 1620. godine. Stanovnici Brčkog bili su oslobođeni od svih daća i poslova, a zato su morali obavljati besplatan prevoz robe preko Save. Taj je privilegij obnovljen 1644.god. U prvom ratu Karla VI s Portom (1716 – 1718) Brčko je bilo potpuno uništeno. Polagano se počelo obnavljati poslije 1739. godine, a naročito poslije 1830.god. kada su ovdje počele pristajati lađe Dunavskog  parobrodskog društva.  Oko 1800.god. bio je ovdje, što se zna, jedan han, ali je broj hanova kasnije porastao. Kako se Brčko jače razvijalo, naročito od 1851. godine, kada je postalo samostalan kadiluk, podignuto je više samostalnih zgrada.”[1]

 

Na drugom mjestu također navodi da je Brčko u XVII stoljeću bilo lijepa varošica  s više raznih bolje zidanih zgrada, među kojima su bile i dvije banje uz lijevu obalu riječice Brke…

Nezaobilazna je činjenica historijski pogled na poimanje i raspodjelu gradova, utvrda, samostalnih kadiluka u vrijeme Osmanskog carstva u Bosni i Hercegovini. Kako je istraživao i opisao Hamdija Kreševljaković  postojale su kapetanije i utvrde koje su bile trovrsne, i to: gradovi, kule i čardaci.

”Gradovi, po materijalu od kojeg su građeni dijelili su se na prave gradove i palanke. Prvi su zidani od kamena, a drugi su pravljeni od drveta i zemlje. Palanke, tako se zvahu manja i veća naselja s utvrđenjem od brvana ili od jakog kolja opletena šeperom i donekle nasuta s vanjske strane zemljom. U Bosni je bilo nekoliko palanaka u XVIII stoljeću, kao npr: Kupres, Brčko, itd. Još se i danas nazivaju palankom četiri sela što leže nedaleko od Brčkog,  Ljubije, Sanskog  Mosta i Tešnja. U svim našim kapetanijama  bilo je oko 1830. god. 69 gradova i palanaka.”[2]

”Još za vrijeme rimske vladavine spominje se naselje gdje se Brka ulijeva u Savu pod nazivom Saldae. Tek za vrijeme turskih osvajanja grad dobiva svoje sadašnje ime prema rijeci Brki.”[3] Dolaskom Autro-Ugarske vlasti 1878. god. razvija se sve uspješnija trgovina  ovih prostora. Sama činjenica da grad Brčko leži na rijeci Savi ukazuje na veliku povezanost sa ostalim gradovima, velikim razvojem trgovine i prerastanjem u veliko gospodarsko središte.

Cilj ovog istraživanja je jezička analiza hodonima Brčkog i okoline. Hodonimi su klasificirani semantički i tvorbeno te je urađena etimološka analiza imena.

 

Neka brčanska naselja doživjela su proces denominacije; promjena imena, nestanak, gašenje, gubljenje i sl. Na primjer, nekada su u Brčkom postojala naselja Atik i Džedid[4] u značenju Staro i Novo Naselje, koji su dobili nazive po istoimenim džamijama koje i danas postoje.[5]

Veći broj urbanih naselja na području Brčkog nastao je doseljavanjem. To doseljavanje odvijalo se ličnom voljom stanovništva, tragajući za boljim i lakšim uslovima življenja; Brod, Stari Rasadnik, ali i mimo njihove volje, bježeći od političkih, nacionalnih i drugih neprijatelja; Omerbegovača.[6]

Semantička klasifikacija hodonima

Hodonimi od vlastitih imena

  1. Od antroponima nema zabilježenih hodonima u urbanom dijelu grada[7]
  2. Od etnika jedan primjer evidentiran: Srpska Varoš;
  3. Toponimi svih vrsta: Bare, Brod, Grčica, Meraje, Rijeke, Šedrvan

Hodonimi izvedeni od imenica

  1. Imenice za ljudsku djelatnost: Bare, Meraje, Rijeke…
  2. Flora: Grčica,
  3. Fauna: Fazanerija;
  4. Profesionalni nazivi: Kožara, Kalajdžije, Peškiri…
  5. Spomenički događaji: Juli;
  6. Ekspresivna imena: Šedrvan, Stari Rasadnik, Musala, Zidine, Dubrave…

 

Tvorbena struktura hodonima

  1. Imena koja su preuzeta kao imenice (ili toponimi) bez afiksalnih dodataka: Bare, Brod, Bulevar, Rijeke, Šedrvan…
  2. U tvorbi su najčešći sufiksi: AR / AC Klanac, Kožara

UŠA – Blatuša, Dizdaruša,

ICA – Grčica…

  1. Nisu zabilježeni prefikslani hodonimi, samo sufiksalni: Kožara, Dizdaruša…
  2. Evidentirano je nekoliko dvodijelnih sintaksičkih konstrukcija, i to antroponimni termin etnik + hodonimni termin: Srpska Varoš, zatim pridjev + imenica: Stari Rasadnik, Konačko Brdo…

Ovdje se može napraviti još jedna klasifikacija i to: hodonimi koji su nastali kao plod ljudske djelatnosti:

  1. Odraz vjerskog života: Musala, Islahijet;
  2. Kultura tla i njegovo iskorištavanje: Fazanerija, Klanac, Ekonomija, Bare, Blatuša, Stari Rasadnik;
  3. Gospodarski i drugi objekti po kojima su imenovani predjeli:[8] Islahijet, Musala, Šedrvan, Kožara…

 

Hodonimi urbanog dijela Brčko grada

BARE –– Množina od imenice bara – voda koja se zadržala u udubljenjima zemlje, lokva; zemljište koje je uvijek mokro, natopljeno vodom, blato, močvara. Inače je ovo veoma čest naziv za toponime, općenito, na cijelom području naše zemlje. Bara se nalazi u svim slavenskim jezicima.[9]

BLATUŠA – naselje  poznato po istoimenom sportsko-rekreativnom centru dobilo je ime od imenice blato – od kiše raskvašena zemlje, glib, bara, močvara itd.[10] i od slavenskog sufiksa uša- koji se, između ostalog, korsiti za izražavanje augmentativa imenica; uša, sveslav. i praslav. sufiks, veoma raširen, živ i produktivan. Dodaje se na imeničke i glagolske, rjeđe pridjevske osnove.[11]  

BROD – Prvo urbano naselje na ulazu u Brčko iz Federacije. Praslav. postverbal ili korjenita imenica brod, u dva značenja: ”1. mjesto prelaženja preko vode (u ovom značenju raširen toponim): 2. mjesto na rijeci gdje nije duboko, gdje se može pregaziti ili kolima ili stokom preko vode prijeći” …[12]

I nekoliko okolnih naselja po njemu je dobilo ime: Brodić, Broduš i  Novobrodska.

BULEVAR – Pored bulevar koristi se i bulvar. Riječ je francuskog porijekla (boulevard) i označava šetalište; vrlo široka ulica zasađena drvećem.[13]

DIZDARUŠA – nastalo od imenice dizdar koja je perzijskog porijekla (diz – tvrđava + dar – držati, imati) – zapovjednik grada, tvrđave.[14] Zapovjedniku čuvene brčanske tvrđave dodijeljena je zemlja koja je nazvana Dizdaruša. Na toj zemlji će se kasnije izgraditi kuće, pa će se i cijelo naselje nazvati ovim imenom.

EKONOMIJA – Naselje nastalo na općinskom poljoprivrednom zemljištu. Riječ je inače grčkog porijekla; ekonomija – poljoprivredno gospodarstvo.[15]

FAZANERIJA – Prijeratno atraktivno izletište u Brčkom. Ime je dobilo po ptici   gnjeteo čiji  se naziv fazan vezuje za azijsku rijeku Fazis. Fazanerija predstavlja ograđeni prostor u šumi gdje se odgajaju fazani.[16]

FICIBAJER – Naziv izletišta u Brčkom pored rijeke Save. Ficibajer je kovanica od dvije  riječi: fici i bajer. Bajer (bajyr) na turskom znači brijeg, obala, uzbrdica, strmina, dok nam etimologija prve riječi nije poznata.[17]

GRČICA – Naselje je dobilo ime po istoimenoj rijeci, a rijeka je dobila ime po biljci grčica (lat. Menyanthes trifoliata). Narodni nazivi za ovu biljku su: Gorka djetelina, Gorka trava, Gorki trolist,Vodena bokvica.[18].

ISLAHIJET – Riječ je arapskog porijekla a u naš jezik  došla je preko turskog jezika u značenju napredak, usavršavanje, popravak. Islahijet je naziv za jednu od elitnijih brčanskih ulica. Dobila je naziv po istoimenoj zgradi koja se u njoj nalazi.[19]

KLANAC –  im. m. r., g. j. klanca –  uzak prolaz s okolnim strmim stranama među brdima (praslavenski *kolnbCb).[20]

KONAČKO BRDO – konačko; pridjev u srednjem rodu izveden iz imenice konak koja je turskog porijekla, a može imati sljedeća značenja: 1. prenoćište, noćište 2. jednodnevno putovanje, 3. bolja kuća, kuća kakvog uglednog domaćina, 4. zgrada valije ili kojeg drugog visokog turskog upravnog ili vojnog zapovjednika; saraj, dvor, rezidencija.[21]

KOŽARA – Naziv za naselje u Brčkom u kojem se nekada otkupljivala koža. Danas je to centar različitih zanatskih radnji. Naziv koža  prvobitno ima značenje omota.[22]

MERAJE – množina od imenice meraja ili mera –  riječ je arpskog porijekla ali je u spomenutom obliku u naš jezik došla iz turskog jezika – javni pašnjak, općinska zemlja, ugodan, suncem obasjan kraj.[23]

MUSALA – Ovo naselje dobilo je ime po arapskoj riječi musalla. U naš jezik došla je iz turskog jezika i označava otvoreno mjesto na kojem muslimani zajednički obavljaju namaz.[24]

SRPSKA VAROŠ – G j. varoši – imenica je mađarskog porijekla,[25] a nacionalno obilježje srpka je zbog dominantnog srpskog stanovništva u ovom naselju.

PRNJAVOR –    G  j. prnjavora (grč.) – manastirsko imanje sa selom.[26]

RIJEKE – Naziv za jedno veće brčansko naselje u kojem su se, prema informacijama starijih njegovih stanovnika, ranije nalazile močvarne livade s gustom travom. A to je inače karakteristika ravnog brčanskog terena. Veoma raširen toponim.

STARI RASADNIK – Naselje koje je nastalo na mjestu gdje je nekada bio rasadnik. U njegovj blizini na općinskom poljoprivrednom zemljištu postojao je još jedan rasadnik. Stoga je prvi imao odrednicu stari.

ŠEDRVAN – Naselje u kojem se nekada nalazio prelijepi šedrvan. Riječ je inače turskog porijekla ( şadyrvan).[27]

  1. JULI – Naselje 4. Juli dobilo je ime po socijalističkom prazniku.

Ovakvi su nazivi kratkog vijeka i socrealistički su. Neki su od njih nakon demokratskih promjena zamijenjeni a neki se još održavaju. Drugi naziv za naselje je ŠINTERAJ – od njemačke riječi šinter/šintor (Schinder)[28] – osoba kojoj je zanimanje hvatanje pasa lutalica ili uklanjanje crkotina. Šinteraj je stariji naziv ovog naselja i poznat je samo starijim žiteljima ovih prostora.

 

ZAKLJUČAK

 

Iz navedene klasifikacije može se uvidjeti da je dominantna orijentalna osnova imena kod hodonima Brčanskog kraja (Musala, Islahijet, Meraje, Šedrvan), zatim slavenska osnova (Bare), kao i osnove francuskog porijekla, mađarskog i njemačkog: Bulevar (fran.), Ficibajer (germ.), Srpka Varoš (mađ.).

Primjetno je da  kod hodonima Brčanskog kraja nisu prisutne odrednice gornji i donji, ali jeste odrednica stari: Stari Rasadnik.

Nekoliko hodonima dobili su ime prema zemljištu na kojem su nastali: Ekonomija i Stari Rasadnik. Jedan hodonim ima  nacionalno obilježje: Srpska Varoš.

Znatan broj hodonima ovoga grada nastao je na osnovu geomorfološkog izgleda tla: Bare, Blatuša, Brod i Konačko Brdo.

 

LITERATURA

 

Bulić,  Refik, Rječnik pravopisnih, obličkih i akcenatskih nedoumica u standardnome bosanskome jeziku,  Bosanska riječ, Tuzla, 2009. god.

Čedić, Ibrahim, Hajdarević, Hadžem i dr., Rječnik bosanskog jezika, Institut za jezik Sarajevo, Sarajevo 2007. god.

Đinđić, Slavoljub i dr., Rječnik turskog jezika, Türk dili kurumu, Ankara 1997. god.

Kasumović, Ahmet, Toponimi, etnici i ktetici Tuzle i okoline, Grafičar, Tuzla, 1991. god.

Klaić, Bratoljub, Veliki rječnik stranih riječi, Zora, Zagreb, 1966. god.

Skok, Petar, Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, ”Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti”, Zagreb,  1971. god.

Šamić  Midhat,  Kako nastaje naučno djelo, Svjetlost, Sarajevo, 1988. god.

Škaljić, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku (Treće izdanje), ”Svjetlost”, Sarajevo,  1973. god.

Šimunović, Petar:  Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Izabrana djela, Zagreb: Golden

Marketing, Zagreb, 2009. god.

[1] Kreševljaković H. Izabrana djela, Knjiga III, Sarajevo:  ”Veselin Masleša”, 1991.god.str: 339.

[2] Kreševljaković H. Izabrana djela, Knjiga I,  Sarajevo: ”Veselin Masleša”, 1991.god. str: 31 i 32.

[3] Đordić M. Bosanska Posavina, Zagreb: ”Polion”, 1996. god., str: 71.

[4] Atik  i džedid  riječi su arapskog porijekla koje su u naš jezik došle posredstvom  turskog jezika, kao i većina orijentalizama, i znače stari i novi.

[5] Danas se za ove džamije više koriste nova imena: Savska i Bijela džamija.

[6] Kasumović A. Toponimi, etnici i ktetici Tuzle i okoline, Tuzla: Grafičar, 1991. god., str. 25

[7] Šimunović P. Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Izabrana djela, Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga, 2009. god. str: 263.

[8] Ibidem, str: 267.

[9]Skok P, Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, Zagreb: ”Jugoslovenska Akademija znanosti i umjetnosti”,  1971. god., str: 74.

[10] Čedić I, Hajdarević H, i dr., Rječnik bosanskog jezika, Sarajevo: Institut za jezik Sarajevo, 2007., str: 39.

[11]Skok P, Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, Zagreb: ”Jugoslovenska Akademija znanosti i umjetnosti”,  1971. god., str: 550.

[12] Ibidem., str: 180.

[13] Klaić B. Veliki rječnik stranih riječi izraza i kratica, Zagreb: ”Zora”, 1968. god. str: 189.

[14] Ibidem, str: 298.

[15] Ibidem, str: 337.

[16] Ibidem, str: 390.

[17] Ibidem, str: 132.

[18] http://www.val-znanje.com/index.php/ljekovite-biljke/1049-grcica-menyanthes-trifoliata, preuzeto 16.05.2012. god.

[19] Zgrada je bila sjedište udruženja Islahijet koje je osnovano 1907. god. s ciljem općeg  napretka muslimanskog stanovništva, prije svega kroz  školovanje  muslimanske omladine.

[20]Skok P, Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, Zagreb: ”Jugoslovenska Akademija znanosti i umjetnosti”,  1971. god., str: 88.

[21]Škaljić A, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku (Treće izdanje), Sarajevo: ”Svjetlost”, 1973. god., str: 414.

[22]Skok P, Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, Zagreb: ”Jugoslovenska Akademija znanosti i umjetnosti”,  1971. god., str: 502.

[23]Škaljić A, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku (Treće izdanje), Sarajevo: ”Svjetlost”, 1973. god., str. 458

[24] Ibidem, str. 476

[25] Klaić B, Veliki rječnik stranih riječi, Zagreb: ”Zora”, 1966. god., str. 1396.

[26] Ibidem, str:  1000

[27]Škaljić A, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku  (Treće izdanje), Sarajevo: ”Svjetlost”, 1973. god., str: 578

[28] Klaić B, Veliki rječnik stranih riječi, Zagreb: ”Zora”, 1966. god., str. 1275.

 

Objavljeno u časopisu Šeherdžik (br. 4, Kalesija 2016. god.)

Komentiraj